|
|
| < | prosinac, 2008 | |||||
| P | U | S | È | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
by lilbutevil
ev vam moj msn....
ines_11__@hotmail.com-na tom sam èesto
IME: ines
PREZIME: nije vazno
DATUM ROÐENJA: 29.04.1996-barem tako kazu
ZIVIM: pokraj slavonskog broda
SKOLA: jedna mala zgada u koju bas ne volim ici...ali zbog frendova idem
VOLIM:-spavanje
-sebe
-frendove
-frendice
-chokoladu
-obitelj
-visit na netu
-lutat po gradu
-spavat kod bake -druzit se
-tv
-jednog malog sjatkog decka
-i jos puno toga
NEVOLIM:-skolu
-umisljenost
-laganje
-jednu curu
-spinat,mahune,kelj njami
-i jos malo toga...
NAJBOLJI PRIJATELJI:
-klara
-loza
-kata
-tamara
-dario
glitter-graphics.com
OPIS MENE:
jedna mala plavusa a ime mi je ines...
...evo i ja odlucila napravit blog....
ocekujem puuuuno komentara pa eto
ljudi...ako vam je dosadno znate sto ciniti...
puno pussacha...
bernardica....
lozicaaa....
klara&ja.......
mlado...
my sister and andrea
moj stari blog....al zaboravila sam sifru..kmee
jadan mali....
-->hej, ljepotice...
-->moje prijateljice....
-->gdje su nasi snovi ostali...
-->hej ma sve smo mi kao
-->ptice selice
-->svaka svome jugu odleti.....
kata
loza
klara
evo neke pjesama koje se meni sviðaju.......
Igra bez granica
Toše
Da se bar mogu probuditi u svijetu ljubavi
bez starih drugova i ovih nakaza sto su me stalno pratili
da te bar mogu poljubiti bez losih sjecanja na hladna proljeca
bez slike stradanja sto se bas na nas zalijepe
Refren
Jer moj je zivot igra bez granica
umorna prica, trganje stranica
na kojim nista ne pise
Jer moj je zivot vjecito padanje
kad zbrojim poraze nista ne ostane
samo jos vucem navike
i sve na tome ostane
Da te bar mogu probuditi, kavu ti skuhati, u krevet donjeti
pa te poljubiti, al' toga nema i ne postoji
da se bar mogu zaljubiti u malu seljanku na nekom proplanku
gore u svemiru tako da dolje ne vidim
Refren
Jer moj je zivot igra bez granica
umorna prica, trganje stranica
na kojim nista ne pise
Refren
Jer moj je zivot igra bez granica
umorna prica, trganje stranica
na kojim nista ne pise
Ðorðe Balaševiæ
Za sve je kriv Toma Sojer
Jedne letnje noæi tople, Cile, Picuka i ja,
poneli smo nešto klope da se naðe za dan dva,
pa smo krenuli u Brazil il' do južnih mora bar.
Smišljali smo neki fazon, kovali smo dugo plan,
èudno zlato i Amazon, pa je došao taj dan.
Dunavom do Crnog mora, sve je dalje prosta stvar.
Za sve je kriv Toma Sojer,
takve knjige ne bi smele da postoje.
To je bilo iskušenje, on je tako dobro terao po svom.
Za sve je kriv i Misisipi,
o kom smo sanjali na našoj staroj lipi,
Gde smo gledali krog krošnju, kako nebom sve do zvezda plovi Tom,
kriv je on.
Birali smo dugo èamce, maznuli smo jedan žut.
Poneli smo èak i mamce da bi pecali uz put.
Èinilo se, na poèetku, da æe provod biti lep.
Al', nestade nam prvo hleba, muèila nas strašna glad,
onda grom iz vedra neba, pa oluja, kiša, grad.
Al na, sreæu, neki èièa tad nas primio na šlep.
Za sve je kriv Toma Sojer,
takve knjige ne bi smele da postoje.
To je bilo iskušenje, on je tako dobro terao po svom.
Za sve je kriv i Misisipi,
o kom smo sanjali na našoj staroj lipi,
kad smo gledali krog krošnju, kako nebom sve do zvezda plovi Tom,
na onom splavu svom...
Vratili nas sutra kuæi. Jao, što me bilo stid,
pa sam hteo krišom uæi, šunjao se uza zid.
Videla me prva mati: "Opa, vratio se sin!"
Na to otac reèe samo: "Neka, nek je živ i zdrav..."
Al' sam, ipak, tu i tamo, posle bio èudno plav,
pa su me u školi dugo zvali Haklberi Fin.
Za sve je kriv Toma Sojer,
takve knjige ne bi smele da postoje.
To je bilo iskušenje, on je tako dobro terao po svom.
Za sve je kriv i Misisipi,
o kom smo sanjali na našoj staroj lipi,
kad smo gledali krog krošnju, kako nebom sve do zvezda plovi Tom,
na onom splavu svom...
Kriv je on!
Ðorðe Balaševiæ
Nikad kao Bane
Još u školi je ruèicu dizao vešto
i veæ se znalo da postaæe nešto.
O, veæ se znalo da postaæe neko, k'o bog.
Mi smo rasli u šarenom kraljevstvu igre
al' on je imao drugi pedigre,
mali Bane je bio daleko od tog.
I èesto se pitala moja mati:
"O, èedo moje, samo da mi je znati,
šta æe to sa tobom biti, dal' æeš ikad biti i ti..."
Kao Bane, dobri sin, tih i miran, èist i fin,
kao Bane, vaspitan i solidan i koristan.
Kao Bane, vredni mrav, poslušan i uètiv sav,
kao Bane, odmeren i usmeren i proveren za sve.
Pred maturu su pristigli momenti novi:
sport i ploèe i nemirni snovi,
neki izlozi prepuni svega za nas.
Ali Bane, taj je imao izloge prazne,
pa smo zato za funkcije razne
svi mi veèito birali njega, u glas.
I èesto se pitala moja mati:
"Gde se to skitaš, o, da mi je znati,
i šta æe sa tobom biti, dal' æeš ikad biti i ti..."
Kao Bane, dobri sin, tih i miran, èist i fin,
kao Bane, vaspitan i solidan i koristan.
Kao Bane, mali vredni mrav, poslušan i uètiv sav,
kao Bane, odmeren i usmeren i proveren za sve.
Tu i tamo, tek ponekad sretnem tog deèka,
crna tašna i šofer i "meèka",
TV dnevnik ga forsira nešto, o-da!
Bez krivice, u štampu je stigao skokom
jer kad kreneš tim poznatim tokom
tad svi ruèice podižu vešto, jen - dva!
I èesto se pitala moja mati:
"Ko ga to gura, o da mi je znati,
i šta æe to sa tobom biti, dal' æeš ikad biti i ti..."
Kao Bane, dobri sin...
Draga mama, život je jedna velika, da ne lajem, nema veze, ti znaš. To je sve lutrija, a ja ne odustajem od svog broja dok igra traje. Izgubim neku bitku, dobro, al' vremena još ima u neogranièenim kolièinama. I ja se držim, još kako se držim. I ne brini puno o tom šta æu biti, mogu se kockati, londrati, piti i mogu pasti na niske grane, al' ne boj se, nikad neæu biti:
Kao Bane, dobri sin, tih i miran, èist i fin,
kao Bane, vaspitan i solidan i koristan.
Kao Bane, vredni mrav, poslušan i uètiv sav,
kao Bane, odmeren i usmeren i proveren za sve.
Danijela Martinoviæ
Na po mi srce zivi
Nima dana viruj nima
da mi srce nije plamen
jos sam u te zaljubljena
mom' zivotu ti si amen
Ni u snu me nemoj ranit'
nemoj grisit' srce svoje
jos me stare rane lome
ubit' ces me milo moje
A da opet dignes jidra
i povedes svoju vilu
ki je s tobom bila sritna
ka prolice u djardinu
Refren
Na po mi srce zivi
a vrime samo gre
u pol mi zivot vridi
bez tebe, bez tebe
Na po mi srce zivi
na po ce puta stat'
jer ja san samo tebi
svu ljubav htila dat'
Neka pisma samo suti
moja bol su rijeci njene
stihovima ka da cipa
ove lipe uspomene
A da opet dignes jidra
i povedes svoju vilu
ki je s tobom bila sritna
ka prolice u djardinu
Refren
Na po mi srce zivi
a vrime samo gre
u pol mi zivot vridi
bez tebe, bez tebe
Na po mi srce zivi
na po ce puta stat'
jer ja san samo tebi
svu ljubav htila dat'
Refren
Na po mi srce zivi
a vrime samo gre
u pol mi zivot vridi
bez tebe, bez tebe
Na po mi srce zivi
na po ce puta stat'
jer ja san samo tebi
svu ljubav htila dat'
Nima dana viruj nima
da mi srce nije plamen
jos sam u te zaljubljena
mom' zivotu ti si amen
Toše
Volim osmijeh tvoj (duet Antonija Sola Tonka)
Krade mi te cesta
kradu mi te ljudi
svako pomalo od osmjeha
tvog posudi
Iza svakog ugla
stalno neko vreba
da mi te ukrade
kada malo srece treba
Niko nije kriv za to
sto te volim toliko
al' osmjeh tvoj je kriv da znas
sto me osvajas
Refren
Volim osmijeh tvoj bas dobro ti stoji
jos ti bolje stoje poljupci moji
ma kriv je meni svako
kom smijes se ti, moja ljubavi
Volim osmijeh tvoj i nosi ga uvijek
smij se samo, dusu mi grij' zauvijek
i krivi su mi svi, i krivo mi je sve
kad sam bez tebe
Al' nije krivo more
niti sol u kosi
niti nebo koje boju
oka tvoga nosi
Niko nije kriv za to
sto te volim toliko
al' osmijeh tvoj je kriv da znas
sto me osvajas
Refren
Volim osmijeh tvoj bas dobro ti stoji
jos ti bolje stoje poljupci moji
ma kriv je meni svako
kom smijes se ti, moja ljubavi
Volim osmijeh tvoj i nosi ga uvijek
smij se samo, dusu mi grij' zauvijek
i krivi su mi svi, i krivo mi je sve
kad sam bez tebe
Refren
Volim osmijeh tvoj bas dobro ti stoji
jos ti bolje stoje poljupci moji
ma kriv je meni svako
kom smijes se ti, moja ljubavi
Volim osmijeh tvoj i nosi ga uvijek
smij se samo, dusu mi grij' zauvijek
i krivi su mi svi, i krivo mi je sve
kad sam bez tebe
I krivi su mi svi, i krivo mi je sve
kad sam bez tebe
Ðorðe Balaševiæ
Cirom pesma
Joj, da je meni da za èarobnjaka izuèim,
cilinder nabavim i zabavim se so tom magijom.
Iz rukava bele zecove da izruèim,
a tebe mlatnem štapiæom, onako, k'o oklagijom.
E kada neæeš mirnim putom
dobiæeš èarobnim prutom,
da se sludiš i veæ jednom zaljubiš.
Kad neæe mali anðeli
srediæe mali ðavoli
da mene Lenka na posletku zavoli.
Sve ono pati i sanja,
prolazi kroz razna stanja,
e, pa ljubav mora i da zaboli!
Joj, da je meni da se šnajderaju nauèim,
mašinu poteram i doteram moj sako somotan.
Pa te saèekam za æoskom i opauèim,
pa te smotam, jedan, dva, pod taj sako komotan.
E, kada neæeš mirnim putom,
okonèaæeš pod kaputom.
Kada neæeš gradski i demokratski!
Kad neæe mali anðeli
srediæe mali ðavoli
da mene Lenka na posletku zavoli.
Sve ono pati i sanja,
prolazi kroz razna stanja,
e, pa ljubav mora i da zaboli!
Joj, da je meni ona žuta farba dreèava,
kada je oblaèno i mraèno a ja mal'ko nabaren.
Pa da proðem tvojom tarabom k'o meæava
i metnem grafit erotski, za to sam, kažu, nadaren.
E kada neæeš mirnim putom,
primoran sam citron žutom
da ti svoje emocije otkrijem.
Kad neæe mali anðeli
srediæe mali ðavoli
da mene Lenka na posletku zavoli.
Sve ono pati i sanja,
prolazi kroz razna stanja,
e, pa ljubav mora i da zaboli!
Kad neæe mali anðeli
srediæe mali ðavoli
da mene Lenka na posletku zavoli.
Sve ono pati i sanja,
prolazi kroz razna stanja,
e, pa ljubav mora i da zaboli!
Jao što tebi mjauèe ta gitara, jao!
Novi Fosili
Dobre djevojke
Budi dobra ti, nemoj gradom lutati
mini ne nosi, lete strasni savjeti
ma, budi dobra ti, nocu se ne izlazi
i ne ne sljedite, to su lose djevojke
Budi dobra ti, nemoj se zaljubiti
nemoj ljubiti pamet ces izgubiti
ma, budi dobra ti, to mi uvijek kazu svi
i nemoj lagati, lose ces zavrsiti
dobre djevojke
one idu u raj bas sve
lose djevojke
idu kud god zazele
Budi dobra ti, rano kuci dolazi
i ne neslusajte, to su lose djevojke
a te lose sve, moje prijateljice
nisu lose ne, sve su dobre djevojke
dobre djevojke
one idu u raj bas sve
lose djevojke
idu kud god zazele
dobre djevojke
one idu u raj bas sve
lose djevojke
idu kud god zazele
dobre djevojke
one idu u raj bas sve
lose djevojke
idu kud god zazele
Free Web Counter
ev malo pjesmica...
ovo morate procitat.....skroz do kraja....jer je preljepo....mislim nisam ja pisala al oke...
U ovoj šumi betona i èelika, samo rijetki snivaju
....
..Promatrao sam na mjeseèini, to blijedo èelo, sklopljene vjeðe, pramenove kose što su lepršali na vjetru i ponavljao u sebi:
-Ja ovdje vidim samo ljusku.. Ono najvažnije je nevidljivo...
Mali Princ
Naranèe
Ovo je kutak misli i crtica iz mog života.
I da, dobro ste shvatili, sanjarka sam i pustolovka sa velikim oèima koja sa ruksakom na leðima traži svoju zelenu livadu..
Ako vas sretnem negdje pojesti æemo jagode.. I vrtiti se u travi dok ne padnemo iznemogli i zaspimo pod mjeseèevim sjajem...
Image Hosted by ImageShack.us
Jer..
Jer obožavam noæ.. I kad nesanica pokuca na prozor sve mi na naranèe zamiriše..
I ja onda odlazim plesati.. Plešem sa neznancima, sa ljudima koje volim.. Ali najdraži je ples sa životom.. Kad me boje njegove zavrte ja se smijem.. I onda znam.. Da, sanjarka sam prava..
este li ikad..?
Jeste li ikada imali osjeæaj da ste susreli ljude s kojima ODMAH osjeæate nešto zajednièko?
Oni uz koje se uvijek osjecam posebno dok ih èitam..
Bobe's living room
..Pitam se samo...biram li pogrešnu planinu? Biram li pogrešnu granicu? Što se dogodi kad lavina stigne u dolinu? I nije li nekad ljepše samo se spustiti? I uživati u zaletu i vjetru. Brzini. Osjeæaju adrenalina koji juri krvlju. I vrištati sretno. I tako je jasno da nakon doline dolazi uspon. Dolina je samo priprema. Za uspon iza kojeg dolazi nova padina. I lavina bude još jaèa...
I opet se pitam...biram li pogrešnu planinu? Moje lavine nikako da dosegnu dolinu. Ni blizu. Odustaju i nestaju davno prije. Koju planinu da odaberem? Karte mi nisu dovoljno dobre. Dajem sve svoje karte za jednu pravu lavinu... ...
Jamais... astronom srca
...Podvlaèim crtu.
Jer...
Nakon godina vegetiranja desilo se èudo.
Èuda postoje, da.
Ove sam se godine više puta uvjerila u to.
Netko to odozgora vidi sve...
Ako nešto jako želite onda æe se sve urotiti da to i dobijete, je l ' tako nekako ide?
Treba biti dovoljno hrabar.
Ili lud?
Ili i jedno i drugo?
Važno je samo nadiæi strah i kroèiti na daske pozornice komada zvanog život....
Starcatcher
Mislima oblikujemo zivot.
Trudimo se ostvariti snove. Ali ako ih bas sve ostvarimo,za sta cemo onda zivjeti?
Tezimo materijalnim dobrima,no na koncu price njih ostavljamo za sobom.
Zaboravljamo da iz zlatne spine tece ista voda kao i iz javne fontane.
U vrtlogu zivota i beskrajnoj analizi znamo da smo izmislili vrijeme.
No jesmo li izmislili smisao?
Ili se on bas u trazenju skriva?...
Moments... My blue butterfly
..Jeste primijetili kako je danas teško biti iskren, kako je teško otvoriti se, biti ono što jesmo, biti svoji, biti opet ... djeca? Od èega se mi to skrivamo? Od èega bježimo...?
..I zato danas, danas sam odluèila pustiti plavog leptira da odleprša gdje god ga život odnese...
Siddartha
...Postoje ljudi koji uðu u neki prostor i kažu:”Evo me!” Postoje drugi koji uðu u taj isti prostor i kažu:”O, tu si!”...
...osjeæaj usamljenosti...u subotu naveèe...
...doðe i uvuèe se...kao koprena...
.....ne vidiš je...
...ne èuješ je....
...al je osjeæaš...negdje duboko...
...u srcu....
.......
....Brodovi kao i ljudi vjeèno dolaze, usidre se budu tu neko vrijeme i odu. Samo rijetke pamtimo".-reèe blagim glasom.
-«Pamtimo..rijetke..»-ponovih u sebi.
I ostalo je tu mnogo usidrenih brodova koji su godinama plutali i naoko bili sigurni. Ali svi znamo svrhu broda, njegova svrha nije da bude usidren unatoè olujama i nedaæama mora, njegova svrha je da bude na puèini, da se sudara s valovima.. I tako danonoæno..Zapravo cijeli ljudski vijek....
Stajdooharica
- A ti? Nikada nisi osjetila ništa slièno?
- Kako to misliš?
- Pa znaš, mislim na taj 'magièni' trenutak?... pogled u oèi sa osobom koja...
- Koja ti u tako kratkom roku da osjeæaj potpunosti koji s nekim ni nakon godina i godina ne osjetiš?... – prekinula sam je
- Da... èini se kako ipak razumiješ...
...'Rijeèima kazujemo tako malo'....
Frifol
..Htio sam se okrenuti, vratiti i napraviti propušteno, ali nije bilo svrhe... Bilo je kasno za ispravak jer... dijete u meni je veæ bilo tužno.…
I da mi je, da se još jednom zaljubim,
Opet bih uzeo kostim Veènog Deèaka..
Old soul
...Pet je sati ujutro , odlazimo na posao , izlazimo iz zgrade i kao djeca se držimo za ruke ... još uvijek ...otvaramo vrata od ulaza ... vani miriši na kišu .. toplo je za razliku od prethodnih dana ....
" Miriši na kišu !"
" Da , na jesen "
" Ma daj ne zezaj , na proljeæe , dosta mi je ovog ružnog vremena ...." i onda se ja zamislim i znam temu za moj post ........
Mome malom velikom èovjeku , prerano odraslom djetetu , èuvaru moje djedovine , uplašenom djeèaku.........èovjeku koji u sebi nosi sram i ponos ......jake emocije ........
Erchamion
...Izlomljen kroz krhotine sjeæanja; sjeæanja minulih nadanja stranog mi života; promatran zavrijelom vodom, nosim svoje tijelo. Nosim ga nemirom odraza, onim istim što nad površinom krvotok moje misli ostavlja. Ostavlja prikazujuæi vjeèitog mi životnog suputnika, sjete. Neobiènog osjeæaja življenog rubovima sna i jave. Igra li nepozvano uz ritam neumornog plesaèa? Igra li nepozvano zakrivena sjenama sluteæe ništavnosti? Poput iskrivljenog ogledala mojih želja, moje duše, mojih snova...
Life music
Moj zivot je kao kula od karata... svaka ima svoju svrhu i ona na vrhu ne bi postojala bez one na dnu... svaka sa svojim znacenjem... ali ako netko gurne jednu, sve ce se srusit... slomit... i u trenutku sve ce postati nista... ali, sve je moguce... moguce je biti nitko... osim ne osjecat nista...
......
... Jednom kad smo se slucajno sreli, pitao me: 'Da li bi bila sa mnom da znas da necemo ostati skupa...?'
Rekoh mu: '...da... jer najljepsi trenuci u zivotu mogu biti i najvece pogreske...'
Život je duga cesta..
Ponekad gledam...a ne vidim. Ponekad slusam... a ne cujem. A onda, kada otkrijem to sto vec odavno gledam i slusam, uvijek se iznenadim. Jer, zivot je jedno veliko iznenadjenje. I otkrice. Ako sama otkrijem sto vec odavno zelim, onda sam neizmjerno zadovoljna sama sobom, bez obzira jesu li rezultati dobri ili losi.
Komplex
...u povratku kuæi desilo mi se još jedno èudo. u sred centra grada, u sred februara, pored gorespomenutog parka, ja sam èula zrikavce...
Catcher
....Jednom poslije, sjedite i šutite i gledate u taj svijet, sve dok se ne ustanete gotovo istovremeno i poènete jesti te kupine. Smiješ se i kažeš joj kako su joj umrljana usta, ona ih briše nadlanicom, a ti je uhvatiš za ruku i kažeš kako se kupine mogu obrisati samo usnama.
I sve opet zašuti, iako i nije tišina, ali nekako u tom trenutku nije bitna ni vika koja se èuje s nekog otvorenog prozora u rakovaèkim neboderima, niti puškaranje na liniji, niti onaj zvuk koji se èuje kada djeèak skoèi s vrbe u Koranu, a djevojèice zadivljeno gledaju sve dok ne izroni, pa onda brzo okrenu glavu i s pomalo rumenim obrazima prièaju o neèem sasvim desetom.....
...Šutili smo tako, pušili i gledali u nebo koje je postajalo lagano crveno.
Onda sam ustao, skinuo traperice i majicu i skoèio u rijeku.
Voda je bila hladna, ali svejedno sam osjetio lagano peckanje na ramenima, kao od sunca, kao ono kada smo zadnjeg ljeta u miru sjedili na slapu i prièali o tome što æemo biti kad odrastemo, ne znajuæi da æemo veæ za par mjeseci istovremeno zauvijek odrasti i zauvijek ostati klinci....
Ona
...Zasto preopuštati trenutke... živimo najbolje što možemo, ako ne znamo kako... potrudimo se malo... nek nas vode naše želje... naši snovi... i imajmo uvijek nešto «samo naše», nešto što æe nas dizati....onda kad se malo spustimo ili zaboravimo na sve to...
Pantera
...Kada usred noæi cokæem jezikom jer mi dragi pili veæ drugu treæinu tropskih šuma i pikam ga prstom da prestane, a tada èujem : „hmmmm?“ i kada ujutro otvorim oèi, a ispod moje glave njegov jastuk i izgužvana plahta, pomislim: rijetkost je pronaæi svoju drugu polovicu… nekako je lijepo biti "mi"…
Cakumpakum
...Noæas sam imala misiju. Bez blještavo bijele haljine i èarobnog štapiæa.
Bosonoga, u plavoj pidžami, rašèupana i bez šminke na licu bila sam tvoja Vila. Još jedno jutro odjurila sam na posao s osmijehom.
I za ovu ulogu potpisala bi na doživotno....
Ringispil
...I biti ce u zivotu jos mnogo oluja i plavih ociju koje ce mozda okrznuti moje ringispile... Ali ja znam da cu se uvijek vracati mom zbonacanom moru i mojoj pitomoj, zelenoj uvali...
Gracia
...Pozeljela sam da se mogu pretvoriti u vjetar i letjeti...
Da zastanem u nekoj krosnji... Zavirim kroz neciji prozor... Obrisem suzu sa lica ostavljene djevojke koja promrzla sjedi na jednoj klupici u jednome parku... Da se uvucem u Njegovu kosu... Da uletim u jedro izgubljenog mornara... Pozeljela sam da me netko udahne i zatim toplu ispuhne van... Da zaplesem kraj tramvajske pruge i zavrtim se najbrze sto mogu...
Provincijalka
..Ono što sam tada osjetila bila je ona prava tuga. Jer, nije bilo niti jedne druge ljepote koja je mogla zamijeniti velièanstveni osjeæaj ljubavi. Umjesto toga samo teška golema tuga... Žao mi je.
Napiši mi pjesmu... jednostavno nisi znao... I ta je pjesma postala jednako daleka i neostvarena želja kao i Egipat, mariachi i ruta 63...
Neretvanski cvit
...i znaš...ne može srce živjeti bez druge polovice...
Nižem dane kao šarene post it papiriæe... jedan na drugi zalijepljeni su nemarno...
Boli li te ako ti kažem da ne vrijedi život bez tebe....
......i da je možda najpravilnije da uroniš lice u moju kosu... i da mi pjevaš...
Woolf
...Baš sam voljela taj crtiæ, o deèku i djevojèici koji crtaju ledene ruže na zaleðenom prozoru. I njemu je onda ledena kraljica zaledila srce, pretvorivši ga u komadiæ hladnog kristala... I odvela... A malena je djevojèica vjerovala. I vratila mu toplinu u srce...
Baš me zanima kako se to radi..
Tko topi led iz srca.
Tko topi strah?
Kako se uèiš vjerovati..?
Tko još vjeruje u èuda....?
Dreamforever
...Nestrpljiva sam. Želim zagrliti zvijezde...Mislim na tebe..I fališ mi...Doði da se pokrijemo ovom nebeskom dekicom....pa makar bila ovako bolesno crvena od smoga..pa makar nema zvijezda...to je naše nebo. Sami æemo si stvoriti i mjesec i zvijezde...Samo se ušuškajmo. I sanjajmo. Zajedno...
Scarlett_l
...Bitno je oèima nevidljivo...
...Promatrajuæi ono dvoje lijepih ljudi kako izgovaraju rijeèi koje æe ih vezati do kraja života pala mi je na pamet jedna misao….Zar ovaj trenutak kada stoje jedno pored drugog, sretni, bezbrižni, zar on nije savršen? U tom trenutku više ne misliš o tome je si li sve pozvao, kakva ti je haljina, jesi platio raèune itd… Nekako, taj trenutak sav svijet je stao. Tu si Ti i tu je On.
Volite se. Podsjeæa me na dar. Baršunastom vrpcom u najljepši, božanski papir omotano…sve je odlièno. Taj trenutak. Tada dar otvaraš. Istražuješ ga. U ovom sluèaju, istražuješ osobu. Upoznajete jedno drugo do srži. Živite skupa, ''kopate'' po beskrajnosti ljudskih života… I tada..naravno da ništa nije savršeno.
Dakle… Što mislite?
Možda ipak… možda ipak savršenstvo postoji??
Pazite na sitnice, jer one su prava ljepota!'
Bosonoga
...Do nedavno me muèilo pitanje, ako za svaku pojedinu osobu na ovome svijetu postoji taj netko, dali æe se ti ljudi ikada sresti? Ako se i sretnu, dali æe se prepoznati?
Da, sresti æe se. I da, naravno da æe se prepoznati. Shvatiti æe možda da su se sreli i puno prije toga.... Ostaje samo prokleta stvarnost koja ne dopušta da prièa ipak ima sretan kraj... a tko zna možda samo treba malo snage.. i puno hrabrosti...
Julianne
Kajsije su padale svuda oko nje kao kiša a ona se bojala da joj ne padne sluèajno jedna na glavu jer bi joj mogla sinuti opet nova ideja što dalje sa svojim životom...Kuæa je pjevala tišinu a ona je otišla u svoju sobu kako bi pogledala u onom smjeru prema kojem ju je srce vuklo...Svijetla su treperila u daljini i dozivala je...ali snene oèi uèiniše svoje.... Pred jutro,kao veæ dobar susjed pozdravi je posljednja sjena u sobi... Vrijeme je za poèinak. Izvadila je srce iz grudi i odložila ga noæni ormariæ...Do sljedeæe prilike...kada se opet usudi da ga upotrijebi...
Maritin kutak..
Razmislite malo o ovome: kad uðete u vrtiæ i pitate tko zna pjevati, svi vièu "JA! JA! JA!". Kad se graja malo stiša, pitate tko zna crtati? "JA! JA! JA!". A glumiti? I opet, naravno "JA! JA! JA!". Onda odete u školu (što su viši razredi, manja je vika), pa postavite ta ista pitanja i èujete tu i tamo nekakav odgovor. Pa onda postavite ista ta pitanja u malo starijem društvu. Odgovori æe uglavnom glasiti: ja ne znam crtati, ja nemam sluha, ja nisam stvoren za pisanje, ja nisam talentiran za glumca. A ustvari svi mi to imamo u sebi, samo trebamo odbaciti ogradice koje smo si postavili i pustiti djetetu u nama da se igra, piše, pjeva, glumi...
Bit æe ih još, vidim veæ..
Prije svitanja
..Radila sam za jednog starijeg èovjeka,i on mi je jednom rekao da je proveo èitav svoj život misleæi na karijeru. Imao je 52 godine,i iznenada je shvatio da nikada stvarno nije dao sve od sebe.
Njegov život nije imao smisla.
Skoro da je plakao dok mi je to prièao.
Vjerujem da ako postoji Bog on neæe postojati u svakom od nas...ne u tebi ili meni......veæ u tom malom prostoru izmeðu nas…
Ako na svijetu postoji bilo kakva magija...mislim da je u pokušaju da se shvati netko, da se nešto podjeli sa nekim….
Možda je to nemoguæe uspjeti...ali koga je briga? Odgovor mora da leži u pokušaju…..
Kada si ranije prièao ono, kao posle nekoliko godina kako par poène da se mrzi meðusobno... predviðajuæi reakcije jedno drugog... ili kada im dosadi ponašanje onog drugog.
Mislim da æe za mene biti potpuno suprotno….
Mislim da se mogu stvarno zaljubiti u nekoga kada sve znam o njemu.
Naèin na koji se èešlja...koju košulju æe obuæi tog dana...koju æe prièu isprièati u kojoj situaciji…
Sigurna sam da æu tada znati da sam zaljubljena…..
"Before sunset"
Ne, nemoj mene vezati...
Jer Vjetar se vezat ne može
(tu samo Ljubav pomaže)
Tu sam jer volim "baciti na papir" neke misli koje nenajavljeno doðu.
Pa tražim put kuæi
Naæi æu ga znam,
jedne ljetne veèeri kad sjednem na skale kojima sam lutala u snu, bosonoga...prema moru
(neko te davno zapisao u moje dlanove)
Znat æu....
Znat æu da sam došla kuæi
...tu na rubu moga sna...
Opomena
Èovjeèe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda
pusti da cijelog Tebe proðe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za èim ne žališ kad se
budeš zadnjim pogledima rastajao od zvijezda!
Na svom koncu umjesto u prah
prijeði sav u zvijezde!
A.B. Šimiæ
Što god možete ili mislite da možete, zapoènite;
Hrabrost ima genij, moæ i magiju u sebi.
J.W. von Goethe
Ljudi koji mi oduzimaju dah, èije me rijeèi èine sretnom jer znam da takvi postoje
Ostaju neizgovorene rijeci... najljepse od svih koje ce ti itko ikada izgovoriti.
Ostaje moj dah u tvojoj kosi i poljupci na tvojoj kozi, svaku noc prije nego usnis i svako jutro prije nego se probudis oni ce te pomilovati njezno, najnjeznije...
Ostaju nasi tragovi na putovima kojima smo tek trebali krociti...
Ostaju suze...
Ostaje tuga...
Ostaje ljubav... bezuvjetna, veca od svemira...
"Zahvalan sam sto sam te uopæe našao..
Mogli smo projuriti jedno pokraj drugoga kao dva zrnca svemirske prašine. Bog, svemir, ili ma kako odluèili nazvati te velike sustave harmonije i reda, ne priznaju zemaljsko vrijeme. Za svemir se èetiri dana nimalo ne razikuju od èetiri miljarde svijetlosnih godina.
Nastojim to uvijek imati na umu.
Ipak sam samo èovjek. A sva ta filozofska racionaliziranja koja mogu smisliti ne spreèavaju me da Te želim svakog dana, svakog trenutka, kao sto ne mogu sprijeèiti ni nemilosrdni vapaj vremena, vremena koje ne mogu provesti s Tobom, u svojoj glavi..."
Volim te uvijek, vrijeme nije nista...
Svaki put kad se budes osjecala izgubljenom, zbunjenom, pomisli na drvece, sjeti se njegova rasta. Sjeti se da stablo s velikom krosnjom i slabim korijenjem podlijeze vec pri prvom naletu vjetra, dok kroz ono s jakim korijenjem i slabom krosnjom limfa tesko protjece. Korijenje i krosnja moraju rasti jednoliko, moras istodobno postojati u stvarima i iznad njih, jedino ces tako moci pruziti sjenu i zaklon, jedino ce te na taj nacin u pravo godisnje doba prekriti lisce i plodovi.
I kad se kasnije pred tobom otvore razliciti putevi, a ne znas kojim poci, nemoj kretati nasumce, nego sjedni i cekaj. Duboko udahni, s nadom, bas kao sto si udahnula dosavsi na svijet, nemoj dopustiti da te bilo sto omete, cekaj i samo cekaj. Budi mirna, suti i slusaj vlastito srce. Kad progovori, ustani i poslusaj njegov glas, podji kamo te srce vodi.
I know that she’s waiting
For me to say forever
I know that I sometimes
Just don’t know how to tell her
I want to hold and kiss her
Give her my love
Make her believe
Cause she doesn’t know
She doesn’t know
You’re all I need beside me girl
You’re all I need to turn my world
You’re all I want inside my heart
You’re all I need when we’re apart
I know that she’s always
There when I need her loving
I know that I’ve never
Told her how much I love her
I see her face before me
I look in her eyes
Wondering why
She doesn’t know
She doesn’t know
You’re all I need beside me girl
You’re all I need to turn my world
You’re all I want inside my heart
You’re all I need when we’re apart
Say, say that you’ll be there
Whenever I reach out
To feel your hand in mine
Stay, stay within my heart
Whenever I’m alone
I’ll know that you are there
You’re all I need beside me girl
You’re all I need to turn my world
You’re all I want inside my heart
You’re all I need when we’re apart
You’re all I need, etc.
All that I need
Is for you to believe
All that I need
Is You.> - White lion - You’re all I need
Ponekad se pitam kako sam zivjela sve ove godine bez tebe?
A onda shvatim da nisam... jer ti si utkan u mene oduvijek. Kao sto sam ja utkana u tebe oduvijek. Samo smo se trazili...
U nekim krivim ocima...
U nekim krivim dodirima...
Zbog koji smo padali... pa se dizali... i koji su nas tjerali da placemo i da se smijemo i da se nadamo... da ipak postoji nesto vece od svega do sada.
I govorili su nam da smo naivni i da smo preveliki da vjerujemo u bajke...
Ponekad smo im vjerovali... i opet skretali na krive puteve... Barem su tada izgledali krivi.
Danas vjerujem da ni jedno skretanje nije bilo krivo.
Jer morali smo padati i osjetiti bol...
I morali smo sumnjati u bajke...
Morali smo se dizati i traziti u nekim krivima ljudima...
Jer da nismo, mozda se nikada ne bismo pronasli... i kako bi siromasni bili bez svih ovih osjecaja...
Znala sam da jednom kada primis moju ruku, da ce to biti pocetak vjecnosti... i bio je.
Isprepleteni prsti i suze i kisa i hladna rijeka... i 4 plava oka koja su izgarala i pricala tisinom...
I zagrljaj... najnjezniji... moja glava na onom mjestu na tvojim prsima koje je oblikovana samo za mene...
Na kraju dana bitna je samo ona jedna osoba uz koju se ususkas i koja jednim malim poljupcem otjera svu besmislenost koju nam ponekad neki dani donesu...
I cak i sada kada ova udaljenost boli, ti si ta moja osoba na kraju dana i ja sam ta tvoja osoba na kraju dana...
I znam... osjecam sve ono lijepo sto nas ceka.
Jos samo malo... jos samo malo i nece nas razdvajati hladni gradovi i stotine kilometara... jos samo malo i pocinje zauvijek...
Zagrlit cemo se jako, najjace i vjerojatno cu plakati kao i onu vecer uz rijeku... a ti ces poljupcima brisati moje suze i pustiti da isplacem svu tugu i srecu... i nikada me vise neces pustiti.
Jos samo malo... jos malo i pocinje zauvijek...
'Ipak se borim, ipak se nadam....sve manje letim, a sve više padam...I sve su jaèe ruke što me vuku dnu...''
"Zapamti naše uspomene, no nemoj se bojati stvarati i nove..."
"Istina je kao nebo, a misao je kao oblak. Istina je tamo negdje gdje se mašta i realnost dodiruju, ali se nikada ne razumiju."
"... moæi zagrliti onoga koga voliš, kad god poželiš- to je luksuz..."
Dobro je biti pametan.
Pametnije je biti dobar.
Dobro bi bilo kad bismo mogli odrediti cilj i namjere i stvoriti pravila za sve životne prilike, da uspostavimo zamišljeni red. Lako je izmisliti opšte propise, gledajuæi iznad glava ljudi, u nebo i vjeènost. A pokušaj da ih primijeniš na žive ljude, koje poznaješ i možda voliš, a da ih ne povrijediš. Teško æeš uspjeti. (Meša Selimoviæ)
TO NISI TI
NISI VIŠE ONAJ STARI...
GLAS TI JE POSTAO HLADAN I OŠTAR...
PREPUN NEKOG SKRIVENOG SARKAZMA...
PREPUN HLADNOÆE...LUDILA...
NISI ÈOVJEK KOJEGA SAM UPOZNALA,
KOJEG BIH OD SVIH MOJIH MUŠKARACA UVIJEK IZDVOJILA...
NISI VIŠE ONA VATRA KOJA ME PALILA...
NISI NITI VODA KOJA ME GASILA...
SADA SI TEK SJENA U MOME SJEÈANJU...
A SJEÈALA BIH TE SE CIJELI ŽIVOT....
ŠTA TI JE VRIJEME UÈINILO..
.NADAM SE DA JA NISAM KRIVA ŠTO SI TAKAV...
A TJEŠIM SE UZALUDNO.....
PROŠLOST NE MOGU VRATITI .....
OPROSTI MI ŠTO SAM BILA TAKVA GADURA
ZASLUŽUJEM TVOJ PREZIR , IAKO ME BOLI...
.A BOLI ME JER SAM TOLIKO SEBIÈNA DA TE NE ŽELIM PUSTITI DA ŽIVIŠ NA MIRU...
ALI PUŠTAM TE ...
NEÈU TE VIŠE MUÈITI...
DOVOLJNO SAM UÈINILA ZAR NE?
NEZNAM ŠTA SU TI REKLI...
ALI SVAKA IM ÈAST...I NJOJ ŠTO TE IZ JANJETA PRETVORILA U VUKA...
MISLIM DA NISAM UVIJEK BILA LOŠA,
JER ZBOG NEÈEGA SAM TI JEDNOM BILA DRAGA ...
E BAŠTO TO NEŠTO PRIMI U RUKE, IŠÈUPAJ IZ SRCA I BACI...
ZAMRZI ME DA MOŽEŠ IÆI DALJE...
JER PUŠTAM TE ...
PUŠTAM TE ZAUVJEK..................
Kucaš podmuklom jezom..
U odaje tuðe..
Bez prava,bez glasa...
a opet si ga daješ..
suditi namjere,želje moje..
Tko si ti...
Ja te ne poznajem,niti te želim poznavatio takvog?
Tko si ti, kako se usuðuješ...
bacati svoje komplekse pred moja vrata...
Poput nekog uliènog pseta kojem je baæena prva kost, laješ u prazno ....
Pokušavam ostati hladna , reæi sebi kako me tvoja namjera ne dira..
Kako tvoj luðaèki pogled ne predstavlja opasnost ,znaèaj za mene..ali znaæi..
Znaæi nelagodu,razoèarenje...na ono nekadašnje poznanstvo...
Mi ljudi smo èudna vrsta...tako jaki..tako krhki ..
A opet se borimo kada je u pitanju naša egzistencija..naš ponos..naša bit...
Ti....nikada nisam imala predobro mišljenje o tebi...sada si srušio i ono malo dobrog šta je u tome svemu postojalo..
Stoga ne gledaj me...
ne želim osjeèati bezrazložnu nelagodu izazvanu tvojim ludilom..
ne uvlaèi me u to..
Živi u tom svom svijetu,imaj svoja pravila..
Ja imam svoj život..svoje ideje koje su drugaèijih svjetonadzora..ideje koje ti nisi dovoljno mudar dokuèiti, a kamoli shvatiti..
Nastavi gledati ravno,lupaj glavom u zid...ali ne gledaj me tim oèima pobješnjelog pseta..odavno sam cjepljena protiv te vrste....I laješ kada ne znaš govoriti..ali nekomu tko je tvoje vrste i tko ti daje to pravo..To nisam ja...
To nisam ja...
kreni kljuæ , pa promjeni bravu..znam da nisam dobrodošla u tvoj dom...
Okrenula sam glavu , sakrila lice... pobjegla sam davno bez objašnjenja..
Ti si to što jesi , ja sam neka druga prièa..
Nikada ne isprièana , jednom proèitana..
Nigdje ne zapisana .. znaju je oni koji su kroèili mojim odajama ..
Oni kojima sam to dozvolila..
Zametni trag , trag puta , sjeèanja ....
Ja sam svoj davno sakrila...
Zašto me onda nesmetano pronalaziš ?
Idi...
Kroèi još jednom sigurno kroz život..
Ne okreèi se...
Nije vrijedno spomena...
Oboje smo dovoljno jaki , da znamo kada je vrijeme za to..
Vrijeme za krenuti ispoèetka..
U nekoj novoj ulozi...bez glumaca i redatelja..
Cirkuski klaun-bio si nekad..
Nasmijavao druge,tako i mene..
Sada si èovjek od krvi i mesa..
Kreni dalje ..zaboravi sjene..
Ne zavodi me više govorom tjela...
Niti æu ja tebe šapatom tame..
Idi , ali se u starosti svojoj sjeti ...svoje dame...
Èujem da si ostao isti...
Onaj kojega sam nekada zvala svake noæi...
ali vidiš...
mene je vrijeme promjenilo...
Nisam više ona naivna djevojèica od prije...
Nemožeš me više kupiti svojim lažima..
Bio si dobar mentor...
Neki bi rekli ,predobar...
Ti bi se na to samo nasmijao zar ne?
Onim svojim sarkastiènim smješkom ..
Koji sada prodaješ nekim drugim morima,ponorima..
DOBAR JE STRAH KOME GA JE BOG DAO...
ALI U MALOJ DOZI..
VELIKA UBIJA POPUT OTROVA.
ZAOKUPIRA TI DUŠU ....
SVE DOK IZ NJE NE ISTISNE ONO MALO SVJETLA..
NEMOJ SE BOJATI LJUDI..
ISTI SU KAO I TI..
ISTE IH STVARI MUÆE..
SVI SU NEKADA SRETNI A NEKADA NESRETNI..
NEMOJ SE BOJATI NOÆI..
JER NJENO JE IME SVJETLO..
OBASJA TE MJESEC DOK ZASPEŠ.
.A ZVJEZDE SE GLASNO SMIJU..
NEMOJ SE BOJATI DANA...JER TADA OTVARAŠ SVOJE OÈI..
I KORAÈAŠ KORACIMA GAZELE..
U VELIKO NEPREGLEDNO PROSTRANSTVO..KOJE SE ZOVE SVIJET..
JER TI SI SVIJET I SVIJET JE U TEBI..
ALI BOJI SE SAME SEBE...
JER SAMI SMO SEBI NAJVEÈI NEPRIJATELJI...
SVAKA NAS ODLUKA DEFINIRA..
ALI NE DEFINIRA NAS STRAH ON NAS OSLABLJUJE..
ZATO BUDI JAKA ..I POBJEDI SAMU SEBE...
BAREM OVAJ PUT..........................................
Hodala sam zidinama staroga grada..
Èitala mrtva slova,ispisana spomenom tihim..još uvijek žive faraonove ruke...
Ispijala sam misao na vjeènost i promatrala nebo iz prve muke...
Nemirna duša..
Spaljena cesta..
Ostalo nije ništa , ali srce se sjeæa..
Na hladnom oltaru u agoniji cvijeæa..
Na spomen davno izgubljenog svijeta na nebu gori jedna svijeæa ..
hodala sam tunelom istine ...tunelom daha i prašine...
Prošla sam pokraj stare ulice...vidjela stare skitnice...
Nisam prepoznala tvoje lice ..mislim da nisu niti ulice...
Godine ostavljaju trag..prolazim kao stranac a bio mi je ovaj put drag..
Odlazim...
Znam da je zauvijek..ali možda..
Možda se još jednom oprostim..
Možda ..još jednom izgovorim ono što je zabranjeno ..
Ono što je mrtvo i izgubljeno..ali živi..
Živi u ovom mrtvom gradu...piše na mrtvom jeziku..
Pa ako me dovoljno dobro znaš proèitaj..dopuštam ti da shvatiš..
Ili proði..kao vjetar ...ostavi samo dah na mojoj koži kako bih znala da si bio tu..
Jednom mi je Mala rekla...
Ponekad gledam...a ne vidim. Ponekad slusam... a ne cujem. A onda, kada otkrijem to sto vec odavno gledam i slusam, uvijek se iznenadim. Jer, zivot je jedno veliko iznenadjenje. I otkrice. Ako sama otkrijem sto vec odavno zelim, onda sam neizmjerno zadovoljna sama sobom, bez obzira jesu li rezultati dobri ili losi
Katkad je znati kad odustati prava kušnja karaktera.
Susan Elizabeth Phillips
Mary Beth mi je jednom rekla da moraš imati petlje da bi poludio. Veæina ljudi, rekla je, ignorira ranu, stavi flaster na nju i zaboravi. Samo oni s petljom mogu pogledati ravno u krv, zapiljiti se u bol i riskirati gubitak vlastitog uma da bi odgonetnuli što je što.
Lisa Tucker: Èitaèica pjesama
Ovisni smo o nekom proizvodu ili nekom biæu kad nam ono donosi nešto i nešto tome suprotno, to jest najveæi užitak i najveæu patnju.
Iz ovih nekoliko redaka vidimo da alkohol odražava esencijalan odnos s ljubavlju i destrukcijom.
Pierre Merot: Sisavci
Pravi prijatelji su uz nas kad nam se dogode lijepe stvari. Drže nam palèeve, raduju se našim uspjesima. Lažni prijatelji se javljaju samo kad nam je teško, tužna lica, "solidarni", a zapravo ih naša patnja tješi u njihovim bijednim životima.
Paulo Coelho: Zahir
Kad nam se dogodi nešto loše, uvijek æe se naæi dobar prijatelj da nam priopæi lošu vijest i ruje nožem našim srcima hvaleæi njegovu dršku. Honore de Balzac
Perverznjak se vratio!!!
Mišljenje je kao šupak. Svatko ga ima.
Larry Flint
Riba i ptica mogu se zaljubiti, ali gdje æe saviti svoje gnijezdo?
Corrina - Corrina
Što više o tebi znam, to bih više volio da si živa. Samo na dvije - tri minute - koliko je dovoljno da te ubijem. Zaslužila si brutalniju smrt. Da sam znao ovo što sada znam, ne bih te pustio da se ubiješ onako ženski nježno. Kladim se da gotovo ništa nisi osjetila. To nije fer. Ja nisam umro, a patio sam više od tebe. Trebala si patiti. Jer si bila zla. Mislio sam da nisi. Prevarila si me. Jesi li ikada pomislila što to znaèi u mom jadnom životu? Najradije bih te sad doista ubio. Nije pošteno što si veæ mrtva.
Miguel E. Cardoso: Ljubav je sjebana
Kada drag queen obuæe haljinu izgleda kao Kylie. Kada transvestit stavi ruž, izgleda kao Boris Jeljcin.
Lola - Kinky boots
Moj je zivot postao kao tuzna pjesma koja je toliko puta ispjevana. Vec sam pocela gubiti nadu a sta Vam to govori. Postala sam drugacija osoba i izvor zivota koji se susi. Usamljenost me cini savresnijom, slobodnom kao pitcom u letu jer nema nikoga da me uplasi, da mi kaze nesto tuzno ili da me podsjeti koliko sam bitki izgubila. Misli su moje ,cini mi se, najteze. Najezim se od bola kada pomislim da sam jednom voljela nekoga tako drugacijeg od mene. Taj je covjek ipak moja zelja bio a danas, vidi sta je postao. U snovima samo spomenem njegovo ime jer u stvarnosti nemam snage da izreknem ime sto sam nekad toliko voljela... a jos ja volim tog covjeka. Sjela bih pred noc na prozor moje sobe gledajuci kako se zvijezde jedna po jedna pojavljuju, a u rukama bih drzala staru knjigu svojih tuznih pjesma. Otvorim tek' neki stoti listic i gledam kako je moja suza isprala tek' poneku rijec. Sigurno sam citajuci te tuzne pjesme o nama dosla do suza. Ali smjesim se jer ipak nije tako crno sve, nisam jos potonula do dna...
Sjetim se oblika tvoga lica, gledam dubinu tvojih svjetlucavi ociju koji su me nekada pratile kao vlastita sijenka i prosapucem tiho Volim Te. Ali doista neznam da li se me naucio da volim ili samo da izgvoram te rijeci 'Volim Te'... to sam ja govorila sa osjecajem ipak uvjerena sam... Zasto me sada gledas pobjednicki svaki put kada prolazim kraj tebe. Zar nisi do sada predvidjeo kako me do bola iscrpljuju tvoje namjere. Ne zelis da patim samo zelis da me malo zaboli. Znam da je to sve samo muski ponos, ali doista je tesko vjerovati da si ti covjek kojeg sam nekada voljela . Tvoj pogled probode kroz mene i ostavlja okus gorcine. Koliko sam bolna nema tu lijeka za ovakav osjecaj. Zasto te plase moje crne oci, zasto mi okreces pogled na stranu. Mozda je tako bolj,e ali nada me vraca u proslost. Uvjerava me da cu te osvojiti nekako. Mozda je vrijeme da prestanemo prkosit' sudbini. Ovih dana ne vidzam te puno, mozda si drugu djevojku pronasao, mozda te necij' pogled zaveo... Mozda neka druga lijeci rane tvoje, dok joj pricas o tuznoj prici svog zivota. Eh, kad bih suze na licu Sunce presusilo, bar' samo na jedan dan da se osjecam drugacije. Da ne budem ono sto jesam ja, a onda bih se mirno vratila u svijet tuge bez ijedne rijeci i presude. Niko meni nije kriv za ovakav osjecaj' jer sam se uselio u mene, a ja se nisam odupirala. Ja se nisam borila sa sudbinom nego sam je otvorenih ruku primila u moj dom jer nikada nikome nisam mogla da glavu okrenem, pa cak ni svojoj tugi...
Vec danima nisam primjetila da je Sunce izlazilo jer sam se zavila u crne noci. Tek' kad bih osjetila da cu tebe naci na nekim starim mjestu onda bih obukla haljinu bijelu, pustila kosu i spremila se da te nadem tamo. Znam da ces me cekati s par' finih rijeci koje ce da golicaju kroz moje misli vremenom. Mozda je to greska jedina svijetlosti koju ja poznajem. Sta bih bilo ako se odviknem starih mjesta i krenem dalje sa nekim drugim covjekom. Nije to izlaz za mene jer svaki drugi je jedna vise uvrijeda, jedan vise broj. Zato se ja i vracam na stara mjesta da izmjenimo koju rijec. Da cujem kako govoris o tome kako je nekad bilo predivno zivjeti uz osjecaj srece i osjecaj topline koju sam donosila. Uz tvoju gorcinu osjetim svoj jad. Zar je doslo do ovoga. U drustvu svoje stare ljubavi lijecim rane koje ce ostati kao vjecni tragovi na nasim srcima. Znajuci dam sam ti jos zelja osjetim potrebu da krenem prijatelju samoci ali neka me samo jos malo da ti slusam glas, da zacujem kada uzdahnes dok te moj pogled susrece... Moj je grijeh sto sam trazila ono sto mi nisi mogao pruziti, to nesto nemogce.
Suza bih mi se skotrljala kad slusam kako mi govoris : 'Ljepotice jos uvjek mastas o nemogucim ... ti jos uvjek sanjas previse' ... I nije da me vrijeda tvoja presuda, nego sama istina. Ja zaista trazim mjesto koje jos nije postojalo a nista nemoze da bude potpuno savrseno. Negdje mora da krene na losu stranu, ponekad mora kisa da zablista a sunce da zadje. Upravu si ja doista zivim uz puste snove. Hvala ti jedini sto me jos izbavljas iz ruznih snova i sto mi nedopustas da potonem na dno. Ponekada dodzem do same ivice i kazem ja ovako nemogu vise a ne znam kako bih drugacije. Pitam se kako bih se snasla da mi nije tebe. Da samo nedolazis na stara mjesta gdje si pjevao pjesmu zvanu mojim imenom, da spomenes kako me nema vise tako cesto, kako je cudno zivjeti u istim gradu a nevidjeti mene kako se setam... Onako, vesela kao nekada i jos kraja tebe. Daljina srca tvoga umire u meni a ja gradim kulu koju sam nacinila pogledima tvojih ociju. Nisam zaboravila kako si moju nadu uzdignuo kada se rusila poslednja pomisao na dalje.
Lutam kroz mnostvo noci ,ali se nikada ne udaljujem od tebe, to je gotovo nemoguce... Kako bih srce kucalo kada nebih znalo da kuca za tebe, kako bih dusa disala kad bih znala da je vise nevolis... Oh duso moja iz njedara kako da te voli covjek taj, kada nisi u stanju da volis samu sebe. I samo da nije njega i njegove blizine kako bih vidjela gdje sam pogrijesila i da nije njegovi lijepih rijeci u sred neke noci kako bih dalje, kako bih ja sama...
Ja i danas zivim u snu jer sanjam za dvoje. Zivim u oblacima gdje nisam dozvana, zivim pored vatrenog plamena koji me zgrije u nocnoj tisini. Nisam oko spremna za jednu osvetu jer doista ja se nemam cemu da svetim. Al' ponekad nije lako, nije moguce odoljeti takvoj blizini jedne ljubavi...
" a znam da sam najbolje sta ti se dogodilao, da me ne mozes zamijenjit...i znam ...znam da sam napravila nesto sta nijedna nije , covjeka od tebe. I zato ces me pamtiti cijeli zivot.... A ja cu i dalje pjesme pisat."
A samo sam željela taj most
ponekad prelaziti s tobom...
....
...K'o da sam i ja leteo s njim, krilima teškim, olovnim,
i video svet sakriven iza zlatnih oblaka.
Ako umrem mlad, posadi mi na grobu samo ruzmarin.
Ne dozvoli tad da naprave od toga tužni treæi èin.
Nek' mi ne drže govore, nek' drugom pletu lovore,
ako umrem mlad, zaustavljen u koraku i snu.
...Uplaši me sjaj milion sveæa kad se nebom popali.
Gde je tome kraj? Za kog su tako dubok zdenac kopali?
Zašto se sve to dešava, da l' èovek išta rešava
il' smo samo tu zbog ravnoteže meðu zvezdama?
(Balaševiæ-Slovenska)
.....
Ja sam tu...
da pruzim sto ne mogu...
obecam sto ne ide...
slazem kad ne treba...
Ja sam tu...
da se mijenjam iz korjena...
svaka na gore je promjena...
Ja sam tu...
u oci da ne gledam...
da najbolje izgledam...
kad se najgore osjecam...
Ja sam tu...
da ti kazem sto ne mislim...
da se kunem kad izmislim...
.....
Volim te ne zbog toga što si ti,
nego zbog toga što sam ja kad sam pored tebe.
Ni jedna osoba ne zaslužuje tvoje suze,
a ona koja ih zaslužuje neæe te nikada rasplakati.
Samo zato što te netko ne voli onako kako bi htjela,
ne znaèi da nisi voljena cijelim njegovim biæem.
Pravi prijatelj je ona osoba koja te drži za ruku i dodiruje tvoje srce.
Najgori naèin da ti netko nedostaje je da sjediš pored
njega i znaš da ga nikad neèeš imati.
Nikad se ne prestaj smijati, èak ni onda kad si tužna...
možda æe se netko zaljubiti baš u tvoj osmijeh.
Možeš biti samo osoba na ovom svijetu,
ali za nekoga si ti cijeli svijet.
Nemoj provoditi vrijeme s nekim kome nije stalo
provoditi ga s tobom.
Možda Bog želi da upoznaš mnogo pogrešnih ljudi
prije nego što upoznaš pravoga, a onda æeš mu,
kada se to dogodi, biti zahvalna.
Ne plaèi zato što se završilo,
smij se zato što se dogodilo.
Uvijek æe biti ljudi koji æe te povrijediti...
nastavi vjerovati ali samo budi opreznija.
Postani bolja osoba i budi sigurna da znaš
tko si prije nego što sretneš nekoga novoga,
a nadaj se da ta osoba zna tko si.
Ne opiri se...
najbolje stvari se dogaðaju onda kad ih ne oèekuješ.
NIŠTA SE NE DOGAÐA BEZ RAZLOGA!
...bez tebe drveni konjiæi
tužno stoje, doði
iz plave boce se pojavi
bar jednu želju ispuni
i dodaj svjetu malo boje,
èudo moje...
neke ljubavne pjesmice i tak.....
Samo je jedno u mom zivotu vrijedno
da pustim suzu s oka jer tebe volim ja
zivot mi dala, bas kao da je znala
da nikad nece nestat' sa mojih usana
Hrvatska
S ponosom narodu svom
ljubi grb na dresu tom
na Jadranu i Savi, na Dunavu i Dravi
nek se slavi cijeli dan i noc
Svi skupa nek vide da nas ima
ruke na srce kada krene himna
i onda se pjeva u istom trenu
dok nasi lete po terenu
Imamo ponos, srce i inat
podrsku uvijek punih tribina
iz Zagreba gledam najljepsu sliku
Slavoniju, Istru, Dalmaciju, Liku
Kad se igra, neka nas zaustave
crven, bijeli, plavi boje zastave
neka cijeli svijet cuje nasu pjesmu
i vide sav taj nas sjaj na dresu
Ovdje kod nas je ponos repka
zeljno se ceka svaka tekma
nek se ori pjesma, neka zvono zvoni
znamo da bit cemo sampioni
Svi jedni uz druge
kad se igra, nema tuge
sad smo u rodu i pjevamo odu
za svoje ljude, ej
Jer opet tradicija se nastavlja
s rukama u zraku Hrvatsku pozdravljam
bili zadnji ili prvi
samo neka nas glas grmi
Ref.
Mi, Hrvati
Jos jednom, al' ovaj puta jace
cijeli svijet zna nase navijace
cijeli svijet sad gleda i prati
da vidi kako igraju Hrvati
A sve zbog vatrenog srca
koje ispod svetog dresa kuca
nek svi cuju kako slavimo
ajmo, cijeli stadion
Sjever, istok, zapad, svi se bude
ako boli, stisni zube
neka se ljute oni sto gube
tu danas sviraju nase trube
I zato se pomakni
zrak duboko udahni
pa digni ruke i napuni casu
ovdje se igra za lijepu nasu
Ej, ko kaze da smo pali
taj mora da se sali
i najveci su mali kad vijori
crven, bijeli, plavi
Domovini zahvali i pokazi ljubav
nema nikog da se pravi grbav
ulice su zive
pjeva se sa tvrdje, trga i sa rive
Ref. 2x
VOOLLIIMMO VAATRRENEEE !!!!
...K'o da sam i ja leteo s njim, krilima teškim, olovnim,
i video svet sakriven iza zlatnih oblaka.
Ako umrem mlad, posadi mi na grobu samo ruzmarin.
Ne dozvoli tad da naprave od toga tužni treæi èin.
Nek' mi ne drže govore, nek' drugom pletu lovore,
ako umrem mlad, zaustavljen u koraku i snu.
...Uplaši me sjaj milion sveæa kad se nebom popali.
Gde je tome kraj? Za kog su tako dubok zdenac kopali?
Zašto se sve to dešava, da l' èovek išta rešava
il' smo samo tu zbog ravnoteže meðu zvezdama?
(Balaševiæ-Slovenska)
evo neke pjesama koje se meni sviðaju.......
Ðorðe Balaševiæ
Prièa o Vasi Ladaèkom
Znate l' prièu o Vasi Ladaèkom? I ja sam je tek onomad èuo.
Jednom devet dana nije izlazio iz birtije, kažu da je bio èudna sorta...
Otac mu je bio sitni paor, 'ranio je sedam gladnih usti'.
Mati mu je bila plava, tiha, nežna, jektièava,
umrla je s trideset i nešto...
Imali su par jutara zemlje, malu kuæu na kraju sokaka.
Na astalu navek hleba, taman tol'ko kol'ko treba,
al' je Vasa hteo mnogo više...
Želeo je konje vrane, po livadi razigrane,
sat sa zlatnim lancem i salaše...
Želeo je njive plodne, vinograde blagorodne,
u karuce pregnute èilase, ali nije mog'o da ih ima.
Voleo je lepu al' sirotu, uz'o bi je, samo da je znao:
voleš jednom u životu, sad bogatu il' sirotu,
to ne bira pamet nego srce...
Sve se nad'o da æe ljubav proæi. Zanavek je otiš'o iz sela.
Nikad nije pis'o nikom, venè'o se sa miraždžikom,
jedinicom æerkom nekog gazde...
Dobio je konje vrane, po livadi razigrane,
sat sa zlatnim lancem i salaše...
Dobio je njive plodne, vinograde blagorodne,
u karuce pregnute èilase, sve je im'o ništa im'o nije.
Propio se, nije proslo mnogo, dušu svoju Ðavolu je prod'o.
Znali su ga svi birtaši, tražio je spas u èaši,
ali nije mog'o da ga naðe...
Mlad je, kažu, bio i kad je umro, sred birtije, od srèane kapi.
Klonula mu samo glava, k'o da drema, k'o da spava
i još pamte šta je zadnje rek'o...
Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih,
džaba bilo sata i salaša...
Džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih,
džaba bilo karuca, èilaša...
Kada nisam s onom koju volem,
kada nisam s onom koju volem.
Kad ja nisam s onom koju volem,
E, kad nisam s onom koju volem.
Ðorðe Balaševiæ
Za sve je kriv Toma Sojer
Jedne letnje noæi tople, Cile, Picuka i ja,
poneli smo nešto klope da se naðe za dan dva,
pa smo krenuli u Brazil il' do južnih mora bar.
Smišljali smo neki fazon, kovali smo dugo plan,
èudno zlato i Amazon, pa je došao taj dan.
Dunavom do Crnog mora, sve je dalje prosta stvar.
Za sve je kriv Toma Sojer,
takve knjige ne bi smele da postoje.
To je bilo iskušenje, on je tako dobro terao po svom.
Za sve je kriv i Misisipi,
o kom smo sanjali na našoj staroj lipi,
Gde smo gledali krog krošnju, kako nebom sve do zvezda plovi Tom,
kriv je on.
Birali smo dugo èamce, maznuli smo jedan žut.
Poneli smo èak i mamce da bi pecali uz put.
Èinilo se, na poèetku, da æe provod biti lep.
Al', nestade nam prvo hleba, muèila nas strašna glad,
onda grom iz vedra neba, pa oluja, kiša, grad.
Al na, sreæu, neki èièa tad nas primio na šlep.
Za sve je kriv Toma Sojer,
takve knjige ne bi smele da postoje.
To je bilo iskušenje, on je tako dobro terao po svom.
Za sve je kriv i Misisipi,
o kom smo sanjali na našoj staroj lipi,
kad smo gledali krog krošnju, kako nebom sve do zvezda plovi Tom,
na onom splavu svom...
Vratili nas sutra kuæi. Jao, što me bilo stid,
pa sam hteo krišom uæi, šunjao se uza zid.
Videla me prva mati: "Opa, vratio se sin!"
Na to otac reèe samo: "Neka, nek je živ i zdrav..."
Al' sam, ipak, tu i tamo, posle bio èudno plav,
pa su me u školi dugo zvali Haklberi Fin.
Za sve je kriv Toma Sojer,
takve knjige ne bi smele da postoje.
To je bilo iskušenje, on je tako dobro terao po svom.
Za sve je kriv i Misisipi,
o kom smo sanjali na našoj staroj lipi,
kad smo gledali krog krošnju, kako nebom sve do zvezda plovi Tom,
na onom splavu svom...
Kriv je on!
Ðorðe Balaševiæ
Nikad kao Bane
Još u školi je ruèicu dizao vešto
i veæ se znalo da postaæe nešto.
O, veæ se znalo da postaæe neko, k'o bog.
Mi smo rasli u šarenom kraljevstvu igre
al' on je imao drugi pedigre,
mali Bane je bio daleko od tog.
I èesto se pitala moja mati:
"O, èedo moje, samo da mi je znati,
šta æe to sa tobom biti, dal' æeš ikad biti i ti..."
Kao Bane, dobri sin, tih i miran, èist i fin,
kao Bane, vaspitan i solidan i koristan.
Kao Bane, vredni mrav, poslušan i uètiv sav,
kao Bane, odmeren i usmeren i proveren za sve.
Pred maturu su pristigli momenti novi:
sport i ploèe i nemirni snovi,
neki izlozi prepuni svega za nas.
Ali Bane, taj je imao izloge prazne,
pa smo zato za funkcije razne
svi mi veèito birali njega, u glas.
I èesto se pitala moja mati:
"Gde se to skitaš, o, da mi je znati,
i šta æe sa tobom biti, dal' æeš ikad biti i ti..."
Kao Bane, dobri sin, tih i miran, èist i fin,
kao Bane, vaspitan i solidan i koristan.
Kao Bane, mali vredni mrav, poslušan i uètiv sav,
kao Bane, odmeren i usmeren i proveren za sve.
Tu i tamo, tek ponekad sretnem tog deèka,
crna tašna i šofer i "meèka",
TV dnevnik ga forsira nešto, o-da!
Bez krivice, u štampu je stigao skokom
jer kad kreneš tim poznatim tokom
tad svi ruèice podižu vešto, jen - dva!
I èesto se pitala moja mati:
"Ko ga to gura, o da mi je znati,
i šta æe to sa tobom biti, dal' æeš ikad biti i ti..."
Kao Bane, dobri sin...
Draga mama, život je jedna velika, da ne lajem, nema veze, ti znaš. To je sve lutrija, a ja ne odustajem od svog broja dok igra traje. Izgubim neku bitku, dobro, al' vremena još ima u neogranièenim kolièinama. I ja se držim, još kako se držim. I ne brini puno o tom šta æu biti, mogu se kockati, londrati, piti i mogu pasti na niske grane, al' ne boj se, nikad neæu biti:
Kao Bane, dobri sin, tih i miran, èist i fin,
kao Bane, vaspitan i solidan i koristan.
Kao Bane, vredni mrav, poslušan i uètiv sav,
kao Bane, odmeren i usmeren i proveren za sve.
Ðorðe Balaševiæ
Cirom pesma
Joj, da je meni da za èarobnjaka izuèim,
cilinder nabavim i zabavim se so tom magijom.
Iz rukava bele zecove da izruèim,
a tebe mlatnem štapiæom, onako, k'o oklagijom.
E kada neæeš mirnim putom
dobiæeš èarobnim prutom,
da se sludiš i veæ jednom zaljubiš.
Kad neæe mali anðeli
srediæe mali ðavoli
da mene Lenka na posletku zavoli.
Sve ono pati i sanja,
prolazi kroz razna stanja,
e, pa ljubav mora i da zaboli!
Joj, da je meni da se šnajderaju nauèim,
mašinu poteram i doteram moj sako somotan.
Pa te saèekam za æoskom i opauèim,
pa te smotam, jedan, dva, pod taj sako komotan.
E, kada neæeš mirnim putom,
okonèaæeš pod kaputom.
Kada neæeš gradski i demokratski!
Kad neæe mali anðeli
srediæe mali ðavoli
da mene Lenka na posletku zavoli.
Sve ono pati i sanja,
prolazi kroz razna stanja,
e, pa ljubav mora i da zaboli!
Joj, da je meni ona žuta farba dreèava,
kada je oblaèno i mraèno a ja mal'ko nabaren.
Pa da proðem tvojom tarabom k'o meæava
i metnem grafit erotski, za to sam, kažu, nadaren.
E kada neæeš mirnim putom,
primoran sam citron žutom
da ti svoje emocije otkrijem.
Kad neæe mali anðeli
srediæe mali ðavoli
da mene Lenka na posletku zavoli.
Sve ono pati i sanja,
prolazi kroz razna stanja,
e, pa ljubav mora i da zaboli!
Kad neæe mali anðeli
srediæe mali ðavoli
da mene Lenka na posletku zavoli.
Sve ono pati i sanja,
prolazi kroz razna stanja,
e, pa ljubav mora i da zaboli!
Jao što tebi mjauèe ta gitara, jao!
fRiEnD fOrEvEr
NEÈEMO PLAKATI PRIJATELJICE,
NAŠE IH SUZE NE BOLE.
NEÈEMO IH VOLJETI I DRUGE IH VOLE!
NEÈEMO ŽELJETI DA NAM SE VRATE,
JER KAD BI NAM SE VRATILI
ŽIVOT BI NAM UPROPASTILI.....
NEÈEMO IH KLETI,
NI NAŠE KLETVE IH NE BOLE.
KLEKNUT ÆE ONI PRED NAS,
KAD IH DRUGE PRESTANU DA VOLE...
prijateljice:)))
mi smo prijateljice i ne znamo za zlo,mi smo vještice koje smjehom pomjeraju tlo,
mi smo jediine prijateljice koje znaju što ljubav znaèi,
s ovim prijateljicama niko nesmije da se kaèi....
mi èemoo zauzeti cijelu planetu jer smo mi NAJBOLJE PRIJATELJICE NA SVIJETU!!!!
Zbog jedne gluposti smo se rastali!Neka se dogodi jos neka glupost, pa da ponovo budemo zajedno!
Ej ti sto me gledas, negledaj me dok te gledam, jer ce oni koji nas gledaju, gledajuci kako se gledamo pomisliti da se volimo, a mi se samo gledamo!
Nekog volis pa mu srce das, taj neko ti treba, ati njmu netrebas, tad nastaje patnja, tad pocinju boli, zamrzis sebe zbog nekog ko nezna da voli!
Rekli su mi da dan traje 24 sata, da sat traje 60 minuta, da minuta traje 60 sekuni-ali mi niko nije reko da sekunda bez tebe traje vjecno.
Sve sto poduzimas-poduzmi iz srca!
Poslije tebe ja vise namam dusu, TI si ju odnio, poslije tebe ja vise nemam srce, TI si ga slomi, poslije tebe ja ne postojim, TI si me ubio!!!
Ako te zaboli dusa i tijelo, ako te nista nebude htjelo, ako te slome lutanja duga ili ti srce zarobi tuga, ako ti neko ukrade srecu, ne brini ja te izdati necu!
...postoje ljudi koji vam izvade srce i postoje ljudi koji ga vrate na mjesto...
Popularnost je kao i mladost, kad jednom projde vise se ne vraca!!!
Pravi prijatelj vam se nece isprijecit na putu......osim ako slucajno padate....
Samo jednostavne stvari nikad ne razocaravaju.
Samo je jedan kutat svemira koji sigurno možete popraviti, a to ste vi sami!!
Samo glupi i mrtvi nikad ne mijenjaju svoje misljenje.
Zivotna je iluzijakad ti cijeli zivot sole pamet, a umres od secera!
Ako je grijeh sto te volim neka mi se to nikada ne oprosti...
Ako je ljubav droga, onda sam ja najveci narkoman!
Ako me ikada budes izgubio, potrazi me u vrtlogu vremena, jer sam se vjerojatno tamo izgubila - trazeci tebe!!!
Ako me ikada budes napustio... smijem li onda poci sa tobom??
Ako me ikada budes ostavila ostavi me na kisi da ne placem sam.
Ako me ikada zaboravis, ne zaboravi da zaboravljeni nikada ne zaboravljaju one koji su ih zaboravili!
Ako me volis, ne pricaj nikome. Ako me zelis, ne daj me nikome. Ako me ljubis, ljubi me njezno. Ako ni jedno od toga nije, vrati mi srce, oprosteno ti je!!!!
Ako negdje postoji sjaj onda je on u tvojim ocima. Ako negdje postoji bol onda je to zivot bez tebe. Ako je itko na ovom svijetu voljen onda si, vjeruj mi, ti!
Ako nekog iskreno volis, nemoj ga zeznut, znaj da to boli.
Ako netko uspije na suncu kockom leda ispisati tvoje ime, onda cu mu priznati da te voli vise od mene!!!
Ako odem u nebo prije tebe, na svaku zvijezdu cu napisati tvoje ime, tako ce svi andjeli znati koliko mi znacis...
Ako postoji sjaj on je u tvojim ocima, ako postoji radost to je susret sa tobom, ako postoji tuga to je zivot bez tebe, ako je itko voljen to si ti!
Ako se ikada pozelis javiti, javi se, sve je ostalo isto i broj i adresa...samo mi je ime promijenjeno, jer otkad si ti otisao iz mog zivota, moje ime je tuga.
Ako si daleko nista ne smeta, vjecna ljubav ostaje i da si nakraj svijeta.
Ako te ikada budem zaboravila bit ce to posljednji dan u mom zivotu...
Ako te zaboli proslost na mene pomisli bar, jer bili smo bili nekad najljepsi par...
Ako ti gorko zaplace oko, ako te netko povrijedi duboko, ako ti ikad zadrhti dusa, ako nema tko da te slusa, ako ikad vrisnes u snu nazovi me i JA BIT CU TU.
Ako treba ugasit cu svijecu i sunce i mjesec i zvijezde. Ako treba porusit cu mostove, unistiti proslost, otici u nepovrat samo zbog tebe.
Ako volis nemoj kriti jer nije zabranjeno zaljubljen biti.
Ako voljeti znaci zivjeti, onda voljeti tebe znaci zivjeti vjecno.
Ako zadrzis ovu poruku - VOLIS ME, ako je ignoriras - OBOZAVAS ME, ako ne odgovoris - ZELIS ME, ako odgovoris - NE MOZES BEZ MENE...
Andjele, sklopi okice i u tami noci pronadji svjetlo mjesecine da ti obasja snove i u njih dovede one zbog kojih se vrijedi sutra buditi!
Baci casu visoko, past ce na tlo. Baci kamen u vodu, dodirnut ce dno. Baci granu u vatru, izgorjet ce sva. Baci mene od sebe, umrijet cu ja.
Bez tebe je sve nista, a sa tobom je nista sve!
Bila bih postelja u kojoj spavas i jastuk na kojem se budis, zvijezda koju sanjas, suza kada places, osmjeh kad se smijes, usinila bi sve samo da sam uz TEBE!
Bog je svim andjelima dao krila osim tebi, jer nije zelio da mu najljepsi odleti!
Bori se za srecu, za ono zelis. Ono sto mnogo ti znaci, nemoj dijeliti. Ne brini za druge, jer drugi ce se snaci, ali ljubav poput tebe tesko je naci.
Citam knjigu, a oci mi suze, mislim na tebe, sto mi srce uze!
Cokoladni bomboni. Ne. Cvjetni med. Ne. Sladoled od ljesnaka. Ne. Secer. Nema sanse. Jebi ga, i dalje ne nalazim nista sto je sladje od tebe.
Covjek se budi najcistije duse koja ceka da ju oblikuje buduci dan. I zato priusti sebi da ti prvo "dobro jutro" pozeli onaj tko te voli. DOBRO JUTRO!
Cuvaj me u malom kutku svog srca! Neka ti moje misli ne remete ni jedan trenutak zivota, a voli me tek toliko da znam da postojim!
Cvjeta ruza usred zita, ljubim onu koja cita, ljubi i ti onog tko salje, pa nek ruza cvjeta i dalje!!!
Da budem sretna jer si mi prijatelj ili da placem jer je to najvise sto ces mi ikada biti?
Da je zrno pijeska jedinica za ljubav, sve pustinje ovog svijeta ne bi bile dovoljne da ti kazem koliko te volim!!!
Da se sva mora svijeta razbiju u kapi, koliko bi ih bilo? Da se sve zvijezde svemira zbroje, koliko bi ih bilo? Ne znam, ali mojih poljubaca bi bilo vise.
Da si lijep, to vidim. Da si dobar, to znam. Da volis, to mislim. Ali koga, to ne znam.
Da su noci duge koliko te ja volim, nikada ne bi svanulo!
Daj mi tisucu poljubaca, pa sto;pa jos tisucu, pa jos sto, pa drugih tisucu i drugih stotinu.Na kraju, kad razmijenimo milion poljubaca pomijesajmo ih zajedno sve dok ih ljubomorni sto nas gledaju vise nebudu mogli izbrojiti!
Daj mi sebe od sebe ako neces da mi srce nazebe jer kad tebe nema ljubavi, cini mi se da je zima.
Daj mi tvoju ruku i zazmiri. Cujes li kako moje srce kuca? Razumijes li sto kaze? Prica o mojoj ljubavi prema tebi!
Dala sam ti mladost svoju, zato necu voljeti sebe, i da opet mladost imam birala bih samo tebe!!!
Daleko je zvijezda, sto na nebu sja, daleko je momak sto ga volim ja!
Daleko si od ociju ali od srca nisi. Jedino sto mi nedostaje znaj ti si. Nisi zvijezda ni andjeo, ni bog da te molim, ali si osoba koju ludo i iskreno volim...
Daleko si voljena moja, duge su mi tamne noci, ali ljubav snagu mi daje da izdrzim u samoci. Daljina nas dijeli, ljubav nas spaja, tesko je bez tvog zagrljaja.
Dan je zaljubljen u noc, noc je zaljubljena u dan, a ja sam zaljubljena u tebe.
Dan kad si se rodio, padala je kisa. Nije to bila kisa, nego nebo je plakalo sto je andjela izgubilo.
Divno je kad nekog volis, jer ljubav je najveci poklon koji dajemo. Ljubav je skola nesebicnosti i vjernosti. Prava ljubav je kad nekoga volis kao ja tebe.
Doci cu ti nocas u san, na obraz cu ti stavit dlan, njezno cu te milovati po licu, necu pustiti suzu izdajicu, poljubit cu te u snene oci i tiho nestati u noci
Dodirni me kao meka pahulja, zagrli kao meka kosulja. Izbrisi trag mojih nemira - umrijet cu bez tvog dodira.
Dok gledam u zvjezdano nebo shvatih da najsjajnija zvijezda i nije tako daleko. Dapace, siguran sam da je upravo uz mobitel.
Dok se zemlja bude okretala, ja cu te voljeti, dok sjaje zvijezde, ja cu te maziti, kad vjetar puše, ja cu te paziti, kad izadje sunce, shvatit ces da te volim
Dovoljan je jedan tren da nekoga zavolis, a premalo citav zivot da ga zaboravis - zauvijek ces mi biti u mislima.
Dugo, vec dugo te promatram pokusavajuci otkriti neku tvoju manu, i konacno sam uspio! Andjele, pa ti nemas krila!
Eh da imam zlatan noz, da rasijecem srce svoje, sa svakom bi kapi krvi, napisala ime tvoje.
Eh da mogu, u sitne sate, kada me misli navedu na te, da tiho, necujno svratim i tebi se za ljubav obratim.
Evo sada nagovaram mjesecinu da u tvoju sobu zaviri i da te umjesto mene probudi i zagrli. Neka te cuva i neka ti prica, neka te ona ljubi kad ne mogu ja.
Gdje god podjes sirom svijeta, gdje god zarko sunce sja, nigdje neces naci djevojku da te voli kao ja!
Hej ljubavi u dalekom gradu cuvaj mi se da te ne ukradu, cuvaj ljubav da nam ne uvene, cuvaj srecu za tebe i mene!
I imam sve u zivotu, sto se kupiti moze, jedino ti nisi tu, ali te cuvam ispod koze!
I kad nas tisuce kilometara budu razdvajale, kad najmanje mislis na mene, moje oci ce gledati u daljinu i vidjeti samo tebe.
I pustit cu ovu suzu tise jer tebe nema pored mene vise.
I sve sam druge tvojim imenom zvala, i sve im uzela, a nista im dala, jer kad se samo tvojih ociju sjetim, na svim se neduznim muskarcima svetim...
Iako daleko u gradu tom, vjecno ti si u srcu mom, jedino tebi cu poruke slati, jer samo za tobom srce mi pati.
Ima 7 svjetskih cuda, 6 kontinenata, 5 krakova zvijezde, 4 lista djeteline, 3 svjetska oceana, 2 oka... ali samo 1 si ti!
Iz ociju suze kaplju, usne tvoje ime sapcu, a srce boli stoga sto te ludo voli!
Izblijedit ce slika, uvenut ce cvijece, ali ime tvoje iz mog srca se izbrisati nikad nece!
Ja cu tebe nocima sanjati tvoje ime necujno dozivati, ti si vizija mog sna, duso moja daleka. Oci moje traze te, usne zovu te dodji molim te jer ludo VOLIM TE.
Ja nisam cvijet po kojem se gazi, niti sam svjetlo koje se gasi, ja nisam rob koji te slusa, ja sam jedna zaljubljena dusa.
Ja nisam zena bez ponosa, pa da kleknem i da molim, na koljena svoja necu pasti iako te ludo volim!
Ja znam da nemam vise prava na tebe, al ipak ne mozes mi uzeti snove. U snovima te imam samo za sebe i ne dajem te nikome!
Je li grijeh sto te zelim svaki tren, i sto mi je pogled zaljubljen. Ako je grijeh to, Bog nek oprosti srcu koje je cijelog zivota cekalo nekoga kao sto si ti.
Jebes mi mater ako te ne volim!
Jedan savjet - CUVAJ SE, jedna molba - NE MIJENJAJ SE, jedna zelja - NE ZABORAVI ME, jedna laz - NE VOLIM TE, i jedna istina - STRASNO MI NEDOSTAJES!
Jedino ti znas sto mi treba, tvoj topli osmjeh i ljubavi do neba. Jedino ti mozes to da mi das, ZATO TE I VOLIM, SAMO DA ZNAS.
Jednom se radja, jednom se dise, jednom se voli i nikad vise.
Jos uvijek zelim iskrenu plavu dubinu tvojih ociju, zelim da moja ruka dodirne tvoju, toplinu tvojih usana na usnama zelim, zelim da me ljubis i volis do kraja.
Kad bih kralj svijeta bio, on se ne bi Zemljom zvao, tvoje ime bih mu dao. Kad bih svemirom carevao, svaku zvijezdu, sve bih TEBI darovao.
Kad bih ljubav svoju suzama morao dokazati, ja plakao bih dan i noc, ali suze svoje nikad isplakao ne bih jer te volim kao bolesnik svoj posljednji dan.
Kad bih opet sreo tebe, ponovo bih sreo srecu, jer curu slicnu tebi vise nikad sresti necu!!!
Kad more zavlada kopnom, kad u pustinji padne snijeg, kad se ledenjaci otope, kad usred noci zasja sunce; NI TAD TE NECU PRESTATI VOLJETI!
Kad noc se spusti i prekrije prozor tvoj, po nebeskoj pomrcini poljubac saljem svoj, nek poljubac stigne gdje ne mogu ja i tiho ti sapne: mislim na tebe malena
Kad nocu nebo gledas ti mislis da zvijezde sjaje, a to se andjeli nebom bude da tebe gledaju.
Kad osjetis najtezi trenutak u zivotu, kad izgubis povjerenje u samog sebe, sjeti se bar tad da postoji neko tko misli na tebe!!!
Kad ovu noc pobijedi dan i kad se probudi priroda iz sna, tebe neka probude sapati moji. Jedina moja volim te ja!!!
Kad procitas ovu poruku, ti pomisli na mene, kako me srce steze! Otkad tebe znam sve me za tebe veze. Tvoje Ime u srcu nosit cu i dok zivim tebe voljet cu!
Kad sam bila mala, rekli su mi stariji da su med i mlijeko dvije nasladje stvari, a sad kad sam starija i stekla iskustva sladja su mi tvoja usta!
Kad se gledam u ogledalu vidim TEBE, kada lutam ulicama vidim nekog tko lici na TEBE, kad sam s nekim mislim na TEBE, sad vidis VOLIM SAMO TEBE.
Kad se poklope kazaljke na satu i kad otkuca ponoc, ti zatvori oci i stisni ih jace i sjeti se onog tko zbog tebe place!
Kad se probudis jedne divne noci, ti pogledaj kroz prozor svoj i preko najljepse zvijezde primi poljubac moj!!!
Kad se sjetim Tebe u hladnim nocima bol mi na dusi pociva, srce me zaboli jer te ono jos LUDO VOLI!!!
Kad sklopis oci svoje, ja cu doci zlato moje, da te ljubim, da te mazim, da te cijele noci pazim, da te cuvam od svih zala jer te volim sreco moja mala!!!
Kad te nema moji snovi se izgube, moja masta se zamrzne, moje usne ne govore, moja dusa se izbrise i sve bol postane!
Kad te tuga slomi, kad te srce boli, procitaj ovu poruku i vidi tko te iskreno voli!
Kada budes spavala, u san cu ti doci ja, da te vidim, da te grlim, da te ljubim, da te imam samo za sebe. Jer jedino te tada mogu imati, nesudjena ljubavi!
Kada otvoris prozor i pogledas nebo i kada vidis zutu zvijezdu sto najjace sja, ti se sjeti mene, jer to poljubac ti saljem ja.
Kada se iskreno voli, ni razdvojenost ni vrijeme ne mogu nam nista!
Kada vidis pticu u visokom letu ti se sjeti mene u dalekom svijetu, gdje god odes putevima svijeta, gdje god sunce sja, nikad nikog neces naci, da te VOLI KAO JA
Always draw a circle around the ones you love, never draw a heart because hearts can be broken, but circles are never ending.
Prijateljstvo je krhko kao latica ruze, za oslonac u zivotu prijatelji sluze. Zato smjelo kroz zivot gazi, jer negdje sa strane prijatelj te pazi!
Make new friends
But keep the old
One is sliver and the other gold!
I
f U need a friend and there are a hundred steps between us, you can take the 1st step to get near me and i will take all 99 step to be there for you.
Feel good when somebody Miss u. Feel better when somebody Loves u. But feel best when somebody never forgets u.
heii ljudi evo i mene nakom malo duzeg vremena...zavrsila je skola i sad stizeee BOZICC!!!!moja najdrazi blagdan...jeje...kako si mi vi??ja sam odlicno...prosla sam s 4!!!nisam nikako mogla navuc par bodova...al oke...bit ce bolje u drugom polugodistu...joojj kak sam sretna u zadnje vrijeme...a Tamara bas mi je drago da si ga preboljela...jos Lea da prebolii hmmm....i bit ce super....hehe....kak vama ide zivot?...ja sam u zadnje vrijeme stalno na msn-u i fejsu...to mi je bas foraaa.....u zadnje vrijeme stalno govorim ddd...heh...pokupila od sestricne...nak ddd...hehe...
poslje Bozica nastupa i NOVA GODINA!!!!!jejjje....poslje nove idem na skijanje na Jahorinu...heh...na tjedan dana...aaa bit ce super...heh...nak ddd...heh...et to bi bilo sve od mene.....
ev jedna pjesma za kraj...
Bozic dolazi
Kad padne Badnja noc, kad skupimo se svi
mali i veliki, kompletna family
sve je svecano oko trpeze
pricaju price stare, obiteljske
Djeca veselo oko bora skakucu
bake, djedovi se s njima igraju
vani snijeg, bjelina
a u srcu neka blagost i toplina
Dobri ljudi i oni zli
ko nekom tajnom niti
vezani smo svi ovu noc
Bozic dolazi, Bozic dolazi
neka nocas ljudi svi budu sretniji
Bozic dolazi s najljepsim pjesmama
Bozic dolazi tiho na prstima
neka nocas ljudi svi budu sretniji
budu sretni svi
Kad padne Badnja noc, kad skupimo se svi
mali i veliki, kompletna family
vani snijeg, bjelina
a u srcu neka blagost i toplina
Dobri ljudi i oni zli
ko nekom tajnom niti
vezani smo svi ovu noc
Bozic dolazi, Bozic dolazi
Bozic dolazi, Bozic dolazi
neka nocas ljudi svi budu sretniji
Bozic dolazi s najljepsim pjesmama
Bozic dolazi tiho na prstima
neka nocas ljudi svi budu sretniji
budu sretni svi
Kraljevi, prosjaci
zdravi i bolesni
crni i bijeli
Dobri ljudi i oni zli
ko nekom tajnom niti
vezani smo svi ovu noc
Bozic dolazi s najljepsim pjesmama
Bozic dolazi tiho na prstima
neka nocas ljudi svi budu sretniji
budu sretni svi kad Bozic dolazi
